Priredio: Sead ef. Jasavić

Ono što s početka moramo naglasiti jeste da nema nijednog mjesta u Ibnu Tejmijinim rhm., knjigama koje eksplicite govore o tome da je džehhenem prolazan. Šejh Šu'ajb Arnaut je jedan od mnogih savremenika koji ovaj stav spočitava šejhul-islamu Ibnu Tejmijji i hafizu Ibnul-Kajjimu rhm., što se može vidjeti i u njegovoj knjizi „Šerhul-Tahavijja“, na 422.str., a od čega su oni potpuno čisti. Napominjemo i to da nam sama njihova djela i knjige, i to na nekoliko mjesta, eksplicite govore o vječnosti i neprolaznosti džehennema, kao npr.:

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: „Džehm b. Safvan smatra da Allahovo dž.š., znanje i njegove odredbe imaju kraj, i da Njegovi postupci imaju kraj, i da džennet i džehennem nestaju kao i njihovi stanovnici, tako da će na kraju samo Allah dž.š., ostati!? Ali, istina je da džennet i džehennem neće nestati i da su oni vječni, i da će džennetlije vječno uživati u džennetu, i da će džehennemlije vječno biti kažnjavani u džehennemu – i svemu tome nema kraja, kao što nema kraja ni Allahovom znanju niti Njegovim odredbama!“ (Pogledaj: Der'ul-Te'arud, 1/403.)

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: „Selef i imami ovoga ummeta kao i sav ehlu-sunnet vel-džema'at, su složni na tome da ima stvorenja koja neće nestati, niti u potpunosti propasti, poput Dženneta i Džehennema i 'Arša itd.. Da će sva stvorenja nestati – to su zastupali neki apologetičari-novotari poput Džehma b. Safvana i onih koji se s njim složiše od mu'utezila, i ostali slični njima. Ovo je neispravan stav, i u suprotnosti je sa Allahovom Knjigom, sunnetom Njegova poslanika s.a.w.s., i idžma'om selefa ovoga ummeta – u čemu se može jasno primjetiti vječnost dženneta i njegovih stanovnika, kao i vječnost ostalog, što sve ne možemo sada spominjati na ovom parčetu papira. Jedan dio apologetičara i filozofa je iznosio i logičke dokaze nemogućnosti nestanka svih stvorenja, a Allah najbolje zna!“ (Pogledaj: Medžmu'ul-Fetava, 18/307.; Bejanu Telbisil-Džehmijje, 1/581.)

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., nam u svojim djelima eksplicite potvrðuje konsenzus islamskih učenjaka da je džehennem vječan, i čak odgovara džehmijama na njihove zablude – pa kako da se njemu pripiše neki drugi stav mimo ovog?

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., spominje i čiji je stav „prolaznosti džehennema“ tj. kaže da je to stav Džehma b. Safvana, čelnika džehmijja, i Ebu Huzejla el-'Allafa, čelnika mu'utezila – pa kako da on zastupa njihove stavove!?

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., kaže: „Imam džehmijja, Džehm b. Safvan i Ebul-Huzejl el-'Allaf, imam mu'utezila, su stava da dogaðaji/havadis ne mogu biti vječni ni u budućnosti ni u prošlosti. Džehm je smatrao – ako je to tako, to onda iziskuje nestanak dženneta i džehennema, i propast svega osim Allaha, kao što i nekada sve to nije postojalo osim Njega. Selef/prve generacije kao i imami-mezheba su ovakvo razmišljanje zanegirali džehmijjama, a bilo je i onih koji su ih zbog toga proglasili nevjernicima, zbog toga što Allah dž.š., kaže: „To je ono što vam se obećava za Dan u kome će se račun polagati; & to će, doista, blagodat Naša biti, koja nikada neće prestajati!" (Sad, 53-54.); ili: „Ovakav Džennet obećan je onima koji se budu Allaha bojali: vrtovi s rijekama, s plodovima kojih uvijek ima i s trajnom hladovinom.“ (el-Ra'ad, 35.)“ (Pogledaj: Minhadžul-Sunneh el-Nebevijje, 1/310.)

Ono što je za čuðenje jeste i to da šejh Ibnu Abdul-Hadi, navodeći djela šejhul-islama Ibnu Tejmijje rhm., spominje i njegovo zasebno djelo koje ima na ovu temu: قاعدة في الرد على من قال بفناء الجنة والنار – “Pravilo u odgovoru onima koji smatraju da su džennet i džehennem prolazni!“ (Pogledaj: العقود الدرية في مناقب ابن تيمية 67 دار الكتب العلمية)

Šejh el-Kari rhm., u svome odgovoru Ibnu Arebiju, kaže: „Što se tiče toga da Ibnu Tejmijje el-Hanbeli smatra da će nevjernici na kraju ipak izaći iz vatre – to je sama potvora i laž na njega!“ (Pogledaj: el-Reddu 'alel-ka'iline bivahdetil-vudžud, str. 86.)

A šta kaže hafiz Ibnul-Kajjim rhm.:

Hafiz Ibnul-Kajjim rhm., kaže: „S obzirom da se ljudi dijele na tri skupine: dobre bez primjese zla, zle bez primjese dobra, i one koji u sebi imaju i dobra i zla, stoga se i njihova staništa dijele na troje: kuća suštog dobra (džennet), kuća suštog zla (džehennem) – i ove dvije kuće nikako ne nestaju, i kuća pripremljena za one koji u sebi nose i dobro i zlo – i to je kuća/stanište koja će nestati; to je stanište griješnika, a u džehennemu neće vječno ostati nijedan od griješnika-muvehhida, jer će oni - nakon što budu kažnjeni za svoje grijehe - biti izvedeni iz džehennema i uvedeni u džennet, tako da neće ostati vječno ništa osim kuće samog dobra (dženneta) i kuće samog zla (džehennema)!“ (Pogledaj: el-Vabil el-Sajjib, 1/24.)

Hafiz Ibnul-Kajjim rhm., kaže: „Dovde su stigle noge dvije skupine (onih koji smatraju da je džehennem vječan i onih koji smatraju da je prolazan), i čini mi se da ovo pitanje nećeš naći ovako obraðeno na drugome mjestu. Ako bude rečeno: A gdje je stalo vaše stopalo u ovom velikom i teškom pitanju koje je za nekoliko puta veće od sveg dunjaluka – biće rečeno: Stalo je kod riječi Allaha dž.š.: „Tvoj Gospodar, zaista radi šta hoće!“ (Hud, 107.); dovde je stiglo stopalo emirul-mu'minina Alije b. Ebi Taliba r.a., kada je naveo ulazak džennetlija u džennet, i džehennemlija u džehennem, govoreći o detaljima sa kojima će se susresti tamo, nakon čega je rekao: „A potom će Allah uraditi ono šta bude On želio!“; dovde su stigla stopala mnogih, a ono što smo po ovom pitanju rekli, čak i u cijeloj knjizi – šta je od toga tačno, od Allaha je, i On ga je dao, a što se nađe od pogrešnog – od mene je i od šejtana, a Allah i Njegov Poslanik su čisti od toga!“ (Pogledaj: Hadijel-Ervah, 1/274.)

Hafiz Ibnul-Kajjim rhm., kaže: „Ja sam po ovom pitanju na stanovištu i mišljenju emirul-mu'minina Alije b. Ebi Taliba r.a.: „Džennetlije će ući u džennet, a džehennemlije u džehennem – što opisa najljepšim riječima i opisom – a potom reče: Nakon toga će Allah dž.š., postupiti sa svojim stvorenjima onako kako On hoće i želi!“ (Šifa'ul-'Alil, 1/264.)

Hafiz Ibnul-Kajjim rhm., kaže: „Mudrost Njegova je iziskivala da načini jedno stanište/kuću za tragaoca Njegova zadovoljstva tako što će Mu biti pokoran, što će Njegovoj zapovjedi prednost davati, i što će Ga voljeti – a to je džennet, u čemu ima svake vrste zadovoljstva... i jedno stanište/kuću za tragaoca razloga/sebeba Njegove srdžbe i ljutnje, koji će svojim prohtjevima prednost davati u odnosu na Njegovo zadovoljstvo, koji će na svaki način nastojati da kontrira Njegovim zapovjedima, koji će raditi ono što Mu je mrsko – od riječi i djela; koji će Ga opisivati onako kako Mu to ne dolikuje, koji će negirati ono s čime su došli Njegovi poslanici od opisa savršenstva i svojstava veličine – a to je džehennem, u čemu ima od svake vrste neugodnosti... i ta dva staništa su vječna!“ (Pogledaj: Tarikul-Hidžretejn, 1/230.)