Dr. Enes Ljevaković, fetva-i-emin

Alejkumus-selam! Hvala Allahu i neka je mir i spas na poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Oni koji tvrde da znaju nečiju sudbinu ili da je mogu proricati obični su lakrdijaši i lovci na lakovjerne ljude čiju nevolju iskorištavaju radi nedozvoljenog stjecanja imovine. Zato vam ne savjetujemo da idete bilo kome radi rješavanja problema s kojim se suočavate. To je jedno iskušenje s kojim se suočavaju mnogobrojne djevojke, a s druge strane ima mnogo žena koje su zažalile što su se udale jer su u braku doživjele brojne probleme i traume. Možda vas je Allah, dž.š., sačuvao još većih iskušenja i nevolja koje ste mogli doživjeti u braku da ste se ranije udali. Zato, zahvaljujte Allahu što vam je pomogao da budete moralni u svom životu, jer je to prvenstveno u vašem interesu i za to ćete imati  nagradu na ahiretu, i molite Ga da vam pomogne da preostali dio života provedete moralno i u Njegovom raziluku, u braku ili mimo braka. Molite Ga da vam pomogne da nađete hairli muža i da se udate ako je to hajr za vas, a da vas sačuva belaja i iskušenja koje ne možete podnijeti. Govoreći o tome šta je uspjeh u životu, Allah u Kur'anu kaže: "...i ko bude od Vatre udaljen i u Džennet uveden – taj je postigao uspjeh..." (Ali Imran, 185). Ne gubite nadu u Allahovu milost i pomoć. Još nije došao onaj koji zaslužuje da mu budete supruga, a za vas je bolje da se ne udate za bilo koga, pa da poslije imate problema u braku. Vidite koliko samo ima razvedenih brakova, nesretnih žena, a i muškaraca, u braku. Sve to treba imati na umu kada se razmišlja o svojoj poziciji u svemu tome. Neka vam je dragi Allah na pomoći kao i svim neudatim muslimankama da nađete dostojnog muža i da doživite sreću u braku. Ne očajavajte ako se to i ne desi. Znajte da vas je Allah u tom slučaju sačuvao još većeg belaja i iskušenja. (Izvor: www. rijaset.ba, arhiva pitanja i odgovora)

Pirsing na obrvama

Da li je, u svrhu ukrašavanja, dozvoljen pirsing na obrvama (stavljanje minđuša na obrve)?
Dr. Muhammed ibn Salih el-Munedžid

Hvala Allahu i neka je mir i spas na poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Ženi je dozvoljeno da se ukrašava i uljepšava svim dozvoljenim ukrasima, bilo da su od zlata ili srebra, ili druge vrste nakita. Pri tome može koristiti bilo koji način ukrašavanja, ali pod sljedećim uvjetima:

- to ne bi smjela biti imitacija nevjernica i nemoralnih žena;

- ne bi smjelo biti učinjeno na način da izgleda čudno i ekstravagantno, nego u skladu s preovladavajućim običajem kojeg se, kada je ukrašavanje u pitanju, pridržavaju žene muslimanke u njenom mjestu;

- ne bi smjelo uzrokovati štetu i ozljedu na tijelu;

- ne smije sadržavati likove živih bića.

Ibn Kudame, Allah mu se smilovao, kaže: ''Ženama je dozvoljeno da, u svrhu ukrašavanja, koriste zlatni, srebreni i dijamantni nakit i to u različitim formama, kao narukvice, mamuze, naušnice i prstenje, kao što su im dozvoljene razne vrste ukrasa koje koriste na licu, vratu, rukama, nogama, ušima i slično, ali pod uvjetom da to bude u skladu sa preovladavajućim običajem. Oblici ukrašavanja koji nisu uobičajeni i koji odudaraju od preovladavajuće prakse u nekom društvu, smatraju se zabranjenim, kao što je upotreba ukrasa koji su specifični za muškarce, a isto važi i za muškarce koji koriste specifične ženske ukrase.'' (El-Mugni, 2/325) Šejh Muhammed ibn Ibrahim, Allah mu se smilovao, kaže: ''Mudri islamski vjerozakon dopušta ženama da se ukrašavaju na način koji je u skladu sa preovladavajućim običajem.''  (Fetāva Muhammed ibn Ibrahim, 4/73) Na pitanje: ''Da li je dozvoljeno, u svrhu ukršavanja, ženskom djetetu probušiti uho ili nos'', šejh Ibn Usejmin, Allah mu se smilovao, odgovorio je: ''Ispravno je mišljenje da je pirsing na ušima dozvoljen, jer spada u vid dozvoljenog ukrašavanja. Vjerodostojnim putem je potvrđeno da su žene ashaba nosile naušnice. Bol koja se osjeća prilikom probadanja uha i stavljanja naušnice podnošljiva je i neznatna, a ako se to uradi dok je dijete malo, rana na uhu brzo zacijeli. Što se tiče pirsinga na nosu, ne znam da je iko od ranijih islamskih učenjaka o tome govorio; lično smatram da se radi o vidu sakaćenja i deformacije tijela, ali ostavljam prostora drugima da misle i smatraju drugačije. Ako žena živi u mjestu u kome se pirsing na nosu smatra vrstom ukrasa, dozvoljeno joj je da postupa u skladu s tim običajem.'' (Medžmū'u fetāva ve rasâi el-mutenevvi'a, 11/92) Isto se može reći o pirsingu na obrvama. Ako je to običaj muslimanki u nekoj zemlji i ne uzrokuje bilo koju štetu na tijelu, onda se ne može govoriti o zabrani. Treba napomenuti da je ženama zabranjeno pokazivati ukrase pred osobama koje joj nisu mahremi (osobe u vezi s kojima postoji trajna zabrana kada je u pitanju zasnivanje bračne veze), što implicira da je i ovu vrstu ukrasa, ukoliko se žena odluči za nju, dozvoljeno upotrebljavati samo u tim okvirima. (Izvor: www. islam-qa.com)

Prispijevanje u džemat

Es-selam alejkum! Kako postupiti u sljedećoj situaciji kada zakasnimo u džemat: Osoba je stigla na treći rekat jacijskog farza. Nakon predaje selama, potrebno je doklanjati propušteno (dva rekata). Kako to učiniti? Da li se treći rekat osobi koja je zakasnila smatra prvim rekatom, te će onda doklanjati treći i četvrti, ili osoba klanja treći i četvrti rekat i onda doklanja prvi i drugi rekat? Šta učiti na kojem rekatu?

Dr. Enes Ljevaković, fetva-i-emin

Alejkumus-selam! Hvala Allahu i neka je mir i spas na poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Ono što propusti mesbuk (osoba koja zakasni na rekat ili više njih), to će i naklanjati, prema stavu našega mezheba, što je i stav malikijskog te hanbelijskog mezheba, na temelju hadisa u kojemu se kaže: "Što stignete klanjati s imamom, klanjajte za njim, a ono što ste propustili, nadoknadite!" Nadoknađuje se, odnosno naklanjava ono što je propušteno, tj. prvi dio namaza. Hadis su zabilježili Buharija i Muslim. Šafijski mezheb postupa po hadisu u kojemu se navodi termin "feetimmu – upotpunite namaz, tj. nastavite klanjati preostale rekate. I ovaj hadis je sahih. Prema tome, u spomenutom slučaju, mesbuk treba naklanjati prvi i drugi rekat, nakon što imam preda selam na obje strane, i na njima treba učiti ono što se uči na prva dva rekata. Treći i četvrti rekat koje je klanjao za imamom tako se i tretiraju, jer nije dozvoljena razlika u nijjetu između imama i muktedije pa ni u smislu da imam klanja treći, a muktedija prvi rekat istog namaza. Ukoliko se radi o dnevnom namazu u kojem imam uči u sebi, mesbuk će proučiti Subhaneke odmah nakon tekbira, a euzu i bismillu kada bude naklanjavao propuštene namaze. Ukoliko se radi o noćnom namazu u kojem imam uči naglas, mesbuk će učiti Subhaneke kada bude naklanjavao prvi rekat. Argumenti za navedena mišljenja su navedeni, a kada je riječ o izvorima, spomenuta mišljenja možete naći u bilo kojoj opširnijoj fikhskoj knjizi u okviru pojedinih mezheba. (Izvor: www. rijaset.ba, arhiva pitanja i odgovora)

Meso životinja koje zakolju kršćani ili židovi

Da li je dozvoljena konzumacija mesa životinje koju je zaklao ehlul-kitabija (kršćanin ili židov), na način kako to čine muslimani, s tim da nije izgovorio bismillu, s obzirom da oni vjeruju u trojstvo? 

Stalna komisija za fetve

Hvala Allahu i neka je mir i spas na poslanika Muhammeda, sallallahu alejhi ve sellem. Ako sa sigurnošću znamo da je ehlul-kitabija izgovorio bismillu prilikom klanja životinje, nama je, u toj situaciji, dozvoljeno jesti meso zaklane životinje, na osnovu riječi Uzvišenog Allaha, u prijevodu značenja 5. ajeta El-Maide: ''Hrana onih kojima je data Knjiga vama je dozvoljena''  (nap. prev.: Ibn Abbas, radijallahu anhu, pojašnjava da se pod hranom ovdje misli na meso životinja koje oni zakolju, kao što se navodi u Ibn Kesirovom, Begavijevom i drugim tefsirskim djelima). Nasuprot tome, ako sa sigurnošću znamo da je prilikom klanja životinje spomenuto nečije drugo a ne Allahovo uzvišeno ime, meso životinje zaklane na takav način nije nam dozvoljeno konzumirati, shodno riječima Uzvišenog Allaha: ''Ne jedite ono pri čijem klanju nije spomenuto Allahovo ime, to je, uistinu, grijeh!'' (Prijevod značenja, El-En'am, 121), kao i riječi: ''On vam jedino zabranjuje: strv i krv i svinjsko meso, i ono što je zaklano u nečije drugo ime, a ne u Allahovo'' (Prijevod značenja El-Bekare, 173). Ukoliko nemamo informacije ni o jednom ni o drugom, da li su, prilikom klanja, spomenuli Allahovo ime ili nečije drugo ime, u tom slučaju dozvoljeno nam je jesti takvo meso, pozivajući se na opći propis dozvole hrane (mesa) ehlul-kitabija, koji se razumije iz prethodno navedenih kur'anskih riječi: ''Hrana onih kojima je data Knjiga vama je dozvoljena.'' (Fetāva el-ledžneti-d-dāime, fetva br. 2393, 22 tom, str. 397)