Budi zadovoljan onim što ti je Allah dao, bit ćeš najsretniji čovjek na svijetu

 Musliman mora čvrsto vjerovati da sa neba ne padne nijedna kapljica niti iz zemlje iznikne cvijet a da to nije Allahova volja. ''Budi zadovoljan onim što ti je Allah dao, bit ćeš najbogatiji čovjek'' (bilježi ga Tirmizi i kaže da je hasen). Budi uvjeren da niko ne umire dok ne iscrpi riznice svoje opskrbe i dok mu ne dođe određeni čas. Allahove riznice niko ne može isprazniti

Piše: Muhammed Abdul-'Ati Buhajri

Prijevod sa arapskog: Safet Pozder

Učini strpljivost svojom stalnom osobinom jer nećeš dobiti ono što voliš dok se ne odrekneš onoga za čim žudiš i nećeš dospjeti do onoga čemu se nadaš osim ako se strpiš u onome što ti je mrsko.

Ne tuguj, nego se strpi

Dakle, imaš li, onda, neko drugo rješenje? Strpljivost je jedino rješenje i vrelo sa koga treba crpiti snagu. Neka te ne zavara to što vidiš druge kako su zaokupljeni ovim svijetom. Njegovi užici su prolazni i obavijeni tugama koje su daleko veće od užitaka. Jedan od ovosvjetskih užitaka su žene, a Allah veli: ''Ljudima se čini da je lijepo samo ono za čim žude: žene, sinovi, gomile zlata i srebra'' (Ali Imran, 14). Zna se desiti da žena bude neposlušna, a to je, uistinu, prava nevolja. Nekada žena ne voli svog supruga pa se on udalji od nje. Ako takva situacija rezultira razvodom, onda bol nadilazi užitak. Od ovosvjetskih užitaka je i dijete. Kaže Allah, dž.š.: ''Bogatstvo i sinovi su ukras u životu na ovom svijetu'' (El-Kehf, 46). Međutim, ako se sin razboli, to kod roditelja rađa tugu, a eventualna smrt djeteta uzrokuje veliku bol. Odgoj, udaja kćerke i sve drugo što slijedi uz to, također su velika iskušenja. I imetak je dunjalučki užitak. Bude li stečen na haram način, propast mu je neminovna. Čak i onda kada ga zarađuje na način koji je halal, čovjek nerijetko strahuje da ga ne izgubi ili da ne bude pokraden, i to opet rezultira brigom. Zato se strpi, a to ćeš uspjeti jedino uz Allahovu pomoć. Uz strpljivost dolazi Allahovo proviđenje i nakon teškoće uistinu dolazi i olakšanje.

Ne tuguj zbog onoga što je bezvrijedno  {reg}

Neki će reći da se vrijednost čovjeka mjeri prema djelima koja čini, dok se ona, po drugima, mjeri prema onome što čovjek želi. Otuda neki ljudi žude samo za ovosvjetskim užicima. Tako je upitan jedan pjesnik o svrsi svoga života, pa je rekao da su to ukusna hrana, raskošna odjeća i udobna jahalica. S druge strane, značajan broj ljudi misli samo o bezvrijednim stvarima, te dane i noći provode brinući isključivo o odjeći, obući, automobilima, hrani, svome stomaku, luksuznoj kući, obilju imetka… U haremu Kabe sastali su se Abdullah ibn Omer, Urve ibn Zubejr, njegov brat Musab i Abdul-Melik ibn Mervan. Musab tada reče: ''Poželite nešto!'' Oni mu rekoše da on prvi kaže svoju želju. Musab reče da želi da zavlada Irakom te da oženi Sekinu bintu Husejn i Aišu bintu Talha ibn Ubejdullah pri čemu bi svakoj dao po petsto hiljada dirhema vjenčanog dara. Urve ibn Zubejr poželio je da ga Allah obdari razumijevanjem vjerskih propisa te da bude vrijedan prenosilac hadisa pa se to kasnije i desilo. Abdul-Melik je poželio da postane halifa, što se i ostvarilo, a Abdullah ibn Omer poželio je da uđe u Džennet. Navedeni primjeri su najbolji pokazatelji raznolikosti ljudskih želja. Ima ljudi koji noći provode po raznim sijelima, ali se neće tako lahko usuditi da jednu noć provedu slušajući kur'anske ajete. Pojedini ljudi znaju jedan dio Kur'ana napamet, ali se ne trude da to kompletiraju. Zato se ti prođi onoga što je bezvrijedno i nastoj da se zabaviš onim što će ti koristiti i na ovom i na budućem svijetu.

Ne tuguj i budi zadovoljan onim što ti je Allah dao

Hasan el-Basri veli: ''Ko se zadovolji onim što mu je dato, Allah će mu to učiniti dovoljnim i berićetnim, a ko se ne zadovolji time, niti će mu biti dovoljno, niti će u tome imati berićeta.'' (Ebu Nu'ajm, ''Hiljetul-evlija'') Ko svoje srce ispuni zadovoljstvom, Allah će mu grudi ispuniti smirenošću i bogatstvom. Ko ne bude zadovoljan, Allah će mu dati da bude zaokupljen onim što mu neće priskrbiti ni sreću ni uspjeh. Zato je na čovjeku da se trudi, a na srcu da se pouzda. Musliman mora čvrsto vjerovati da sa neba ne padne nijedna kapljica niti iz zemlje iznikne cvijet a da to nije Allahova volja. ''Budi zadovoljan onim što ti je Allah dao, bit ćeš najbogatiji čovjek'' (bilježi ga Tirmizi i kaže da je hasen). Budi uvjeren da niko ne umire dok ne iscrpi riznice svoje opskrbe i dok mu ne dođe određeni čas. Allahove riznice niko ne može isprazniti. Ima ljudi kojima ne dolikuje ništa drugo osim siromaštva jer bi ih bogatstvo učinilo lošijim i obratno. Allah, dž.š., kaže: ''Mi im dajemo sve što im je potrebno za život na ovom svijetu i Mi jedne nad drugima uzdižemo po nekoliko stepeni da bi jedni druge služili'' (Ez-Zuhruf, 32.) Dakle, želiš li istinsku sreću, budi zadovoljan svojim izgledom koji ti je Allah dao i životnim standardom kojim živiš. Abdullah ibn Mes'ud, r.a., imao je poprilično smiješan izgled svojih nogu te bi mu se ljudi ponekad smijali. Poslanik, a.s., jedne prilike upita ih: ''Kome se smijete?'' ''Allahov Poslaniče, smijemo se njegovim nogama'', rekoše oni, a on im odgovori: ''Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, one su na vagi teže od brda Uhud!'' (Bilježi ga Ahmed u svome Musnedu) 'Ata ibn Ebi Rebah bio je jedan od najučenijih ljudi svoga vremena, iako je bio obični rob jedne bogate žene iz Mekke. Lukman el-Habeši također je bio crni rob, ali su njegovo znanje i mudrost postali poznati i na istoku i na zapadu. Stoga budi zadovoljan poslom kojim se baviš jer je svako predodređen za nešto. Adem, a.s., bio je zemljoradnik, Idris, a.s., krojač, Nuh, a.s., tesar, Musa, a.s., pastir, Davud, a.s., prerađivač željeza, a oni su bili najčistija stvorenja. Zato, budeš li zadovoljan svojim stanjem, bit ćeš najbogatiji čovjek na Zemlji. Ibrahim ibn Edhem jedne je prilike naišao na grupu siromašnih muslimana koji su jeli suh hljeb sa mlijekom pa je sjeo i jeo s njima. Nakon toga otišao je do rijeke, zahvatio vode u dlanovima i napio se pa rekao: ''Kada bi vladari znali kako nam je lijepo, poželjeli bi da budu na našem mjestu pa makar im za to trebale i sablje.'' (Ibn Dževzi, ''Sifetus-Safveh'')

Ne tuguj jer je sve u Allahovoj moći

Znaj da je sve u Allahovoj moći i da se sve dešava sukladno Njegovoj odredbi i volji. Allah, dž.š., veli: ''Nema nevolje koja zadesi Zemlju i vas, a koja nije, prije nego što je damo, zapisana u Knjizi, to je Allahu, uistinu, lahko.'' (El-Hadid, 22.) Slavljen neka je Onaj čija pera sve zapisaše i čija mudrost sve obuhvati! Ibrahim ibn Edhem učio je sljedeću dovu: ''Allahumme reddini bi kadaike ve sabbirni 'ala belaike ve evzi'ani en eškure ni'ametekelleti en'amte 'alejje ve 'ala validejje'' (Allahu moj, učini me zadovoljnim Tvojom odlukom, strpljivim u iskušenju na koje me stavljaš i zahvalnim na blagodatima koje daješ meni i roditeljima mojim). Uistinu ne priliči da se onaj koga zadesi nedaća žali nekome od ljudi, zapostavljajući pri tome Allaha, dž.š. To bi bilo kao da se stvoritelj žali stvorenome. Ne biti zadovoljan Allahovom odredbom znači sumnjati u Njegovu pravednost i mudrost, a Njegova pravednost je apsolutna, volja obavezujuća i odluka konačna. Alija ibn Ebi Talib otišao je do Ahnefa ibn Kajsa kako bi mu izrazio saučešće zbog smrti sina jedinca pa mu je rekao: ''Dragi brate, strpi se! Ako se strpiš, pero će pisati, a uz to ćeš biti i nagrađen. Ali ako budeš jadikovao, pero će pisati, ali nećeš imati nagrade.'' Muhammed, a.s., spavao je na vrlo neudobnoj hasuri od koje su mu se vidjeli i tragovi po bokovima. Jedne prilike ušao mu je Omer, r.a., i, vidjevši to, počeo plakati spominjući pojedine vladare i njihovu raskoš. Muhammed, a.s., mu reče: ''Zar ti sumnjaš, Omere? Zar nisi zadovoljan time da nama pripadne ahiret, a njima ovaj svijet?'' (Bilježe ga Buharija i Muslim)

Istinski musliman se pri iskušenju opskrbi saburom, u izobilju je zahvalan svome Gospodaru, a sa Njegovom odredbom je zadovoljan. Takav je bio Sa'd ibn Ebi Vekkas, r.a., za koga je Muhammed, a.s., na Uhudu molio Allaha da mu primi dovu. Kada je Sa'd zašao u godine, izgubio je vid pa su mu ljudi rekli: ''O Sa'de, tvoja dova se prima, a ti moliš Allaha za druge ljude pa ti se On odaziva. Jesi li Ga molio da ti vrati vid?'' Njegov odgovor bile su riječi istinskog vjernika koji je spoznao svoga Gospodara i do kraja se zadovoljio Njegovom odredbom. Rekao je: ''Moje zadovoljstvo Allahovom odredbom draže mi je od toga da mi vid bude vraćen.'' (Bilježi ga Tirmizi)

Ne tuguj nego očekuj proviđenje od svoga Gospodara

Kada je Muhammed, a.s., učinio hidžru u Medinu, pristupio je bratimljenju svojih ashaba. Tako je bratimio Abdurrahmana ibn Avfa i ensariju Sa'da ibn Rebi'u. Zamisli na trenutak stanje u kome je bio Abdurrahman koji nije imao imetka, supruge niti kuće. Sa'd mu jedne prilike reče: ''Brate, ja sam najbogatiji čovjek u Medini, pa uzmi dio mog imetka. Imam i dvije supruge pa pogledaj koja ti se od njih dopada kako bih je zbog tebe mogao pustiti.'' ''Neka Allah blagoslovi tvoju čeljad i imetak'', odgovorio je ozareni Abdurrahman. Sada, kada je imao nešto imetka i suprugu, rekao je ljudima: ''Pokažite mi gdje je pijaca!'' Nakon što su mu pokazali, otišao je i počeo trgovati. I šta se desilo? Nakon kratkog vremena pomolio se u ogrtaču od zafrana. Kada ga je Poslanik, a.s., upitao šta mu se desilo, rekao je: ''Oženio sam jednu ženu.'' Poslanik, a.s., zamolio je Allaha da im podari bereket, a Abdurrahman veli: ''Imao sam osjećaj da čak kada bih podigao najobičniji kamen, ispod njega bih pronašao zlato ili srebro.'' (Bilježe ga Buharija i Nesai) Zar ne vidiš kako je Allah promijenio njegovo stanje od siromaštva u bogatstvo, iz tjeskobe u proviđenje? Nakon što nije imao ništa, dobio je i imetak i suprugu. Tako je, prema predajama, iza njega ostalo hiljadu deva, stotinu konja, tri hiljade ovaca, a imao je i četiri supruge od kojih je svaka naslijedila veliko bogatstvo. Aiša, r.a., rekla je njegovom sinu: ''Allah je tvog oca napojio sa džennetskog vrela Selsebil.'' Abdurrahman je jednom uvasijetio veliku baštu za potrebe Poslanikovih, a.s., supruga, a drugi put pedeset hiljada dinara i hiljadu konja na Allahovom putu.

Pet tmina i pet svjetiljki

Ljubav prema ovom svijetu je tmina, a bogobojaznost je svjetiljka, grijeh je tmina, a pokajanje njena svjetiljka, kabur je tmina, a riječi ''la ilahe illallah Muhammedun resulullah'' su njegova svjetiljka, ahiret je tmina, a dobro djelo mu je svjetiljka i Sirat-ćuprija je tmina, a čvrsto ubjeđenje u Allaha je njena svjetiljka.

Velike riječi u velikim tminama

Nakon što je Junus, a.s., pozivao svoj narod koji mu se nije odazivao, on se srdit okrenuo od njih i napustio ih. Allah, dž.š., želio je da ga u potpunosti očisti te ga stavlja na iskušenje. Ukrcao ga je na lađu, pa kada se ona nađe negdje nasred mora, zapuhaše vjetrovi i talasi se zanjihaše. Putnici se pobojaše, misleći da im je došao kraj te odlučiše da olakšaju lađu kako svi ne bi stradali. Baciše kocku, a ona pade na Junusa, a.s., te bijaše bačen u more i progutan od strane velikog kita. Tu dolazi do punog izražaja snažna vjera Junusa, a.s., koji doziva Allaha, dž.š., obavijen tminama i to tminom mora, tminom noći i tminom ribine utrobe. Te riječi spominje i Kur'an kako bi, pri teškoćama, bile stalna snaga i opskrba vjernika: ''I Zunnunu se, kada srdit ode i pomisli da ga nećemo kazniti – pa poslije u tminama zavapi: 'Nema boga osim Tebe, slavljen neka si! A ja sam se zaista ogriješio prema sebi!' – odazvasmo i tegobe ga spasismo; eto, tako Mi spašavamo vjernike'' (El-Enbija, 87-88). Ove velike riječi ukazuju na nekoliko stvari: 1. ukazuju na tevhid kome su pozivali svi vjerovjesnici i poslanici i sa kojim su objavljene sve svete knjige: ''Nema boga osim Tebe''; 2. ukazuju na Allaha, dž.š., koji je lišen svakog vida nedostatka, koga slave nebesa, zemlja i sva stvorenja izgovarajući ''slavljen neka si''; 3. ukazuju na priznanje grijeha: ''Ja sam se zaista ogriješio prema sebi''. Ove riječi spomenute su i u hadisu koji Tirmizi smatra sahihom, a u kome stoji: ''Dova moga brata Zunnuna: 'Nema boga osim Tebe, slavljen neka si. Ja sam prema sebi nepravedan bio' – otklanja ono zbog čega se izgovori.''

Ne tuguj nego stalno čini istigfar

Hasanu el-Basriju došao je jedan čovjek i žalio se na neimaštinu pa mu je on rekao: ''Čini istigfar!'' (Ibn Hadžer el-Askalani, ''Fethul-Bari'') Drugi mu se žalio na slab urod, treći na neplodnu zemlju, a on je uporno naređivao istigfar. Ljudi mu rekoše: ''Dolaze ti ljudi sa različitim potrebama, a ti im svima naređuješ da se kaju?'' On im na to prouči sljedeće ajete: ''Tražite od Gospodara svoga oprosta jer On, doista, mnogo prašta; On će vam kišu obilnu slati i pomoći vas imanjima i sinovima, i dat će vam bašče, i rijeke će vam dati'' (Nuh, 10-12). Pripovijeda se da je jednom naišao ljekar koji je pomagao narodu i propisivao im lijekove za svaku bolest, pa ga neko upita: ''O ti koji liječiš ljudska tijela, liječiš li i srca koja su ogrezla u grijehu?'' Ljekar mu odgovori: ''Lijek takvim srcima je skrušenost, iskrena molitva i danonoćni istigfar!'' Muslimanu je oprost grijeha prijeko potreban kako ne bi stradao, a to će postići čineći istigfar. On će tražiti oprosta i danju i noću jer u hadisi-kudsijju stoji: ''O robovi Moji, vi griješite i danju i noću, a Ja sve grijehe opraštam. Zato tražite oprosta i Ja ću vam oprostiti.'' (Bilježi ga Ahmed u Musnedu i Hakim) Allah, dž.š., podstiče vjernike na stalno traženje oprosta. Prokleti Iblis rekao je: ''Tako mi Tvoje časti i veličine, zavodit ću Tvoje robove sve dok su im duše u tijelima!'' Allah, dž.š., na to reče: ''Tako mi Moje časti i veličine, Ja ću im opraštati sve dok od Mene oprosta budu tražili!'' (Bilježi ga Ahmed u Musnedu, a Albani ga smatra sahihom) Da nije istigfara, Allah bi nas uništio i doveo drugi narod koji bi griješio i oprosta tražio. O tome nam svjedoče i riječi Muhammeda, a.s.: ''Tako mi Onoga u čijoj je ruci moja duša, kada vi ne biste griješili, Allah bi vas uništio i doveo drugi narod koji bi griješio i činio istigfar, a On im opraštao!'' (Bilježi ga Ahmed) Činjenjem istigfara uništavamo i prokletog šejtana koji veli: ''Uništavam ljude grijesima, ali i oni mene uništavaju istigfarom i izgovaranjem 'la ilahe illallah'. Zato ne tuguj, nego se sjeti mudrog Lukmana i njegovog savjeta sinu: ''O sinko moj, navlaži svoj jezik istigfarom jer ima trenutaka u kojima Allah ne odbija dovu onoga ko za nešto moli.'' Zato, kada odlučiš tražiti oprosta, uči odabrani sejjidul-istigfar koji je, kako bilježe  Buharija, Ahmed i drugi, preporučio i sam Muhammed, a.s., riječima: ''Najodabraniji među istigfarima je: Allahumme ente rabbi, la ilahe illa ente. Halekteni ve ene 'abduke, ve ene 'ala 'ahdike ve va'dike mesteta'tu. E'uzu bike min šerri ma sana'atu. Ebu'u leke bi ni'ametike 'alejje ve ebu'u bi zenbi fagfirli, fe innehu la jagfiruz zunube illa ente'' (Allahu moj, Ti si moj Gospodar, nema boga osim Tebe. Stvorio si me i ja sam Tvoj rob i trudim se da ugovor i obećanje Tebi dato sprovedem koliko mogu. Utječem Ti se od zla koje sam počinio. Priznajem Tvoju blagodat prema meni i priznajem svoj grijeh pa mi oprosti jer grijehe opraštaš samo Ti).

Egida 1

Ima ljudi kojima ne dolikuje ništa drugo osim siromaštva jer bi ih bogatstvo učinilo lošijim i obratno.

Egida 2

Ko svoje srce ispuni zadovoljstvom, Allah će mu grudi ispuniti smirenošću i bogatstvom. Ko ne bude zadovoljan, Allah će mu dati da bude zaokupljen onim što mu neće priskrbiti ni sreću ni uspjeh.