Piše: Selvedin Haskić
          

Svaka osoba se kroz svoje svakodnevne poslove umori podnoseći različite teškoće. U ozbiljnoj životnoj atmosferi čovjek utroši dosta svoje energije gubeći elan i aktivnost. Takva situacija, svakako, zahtijeva odmor i relaksaciju kako bi se lišio umora, obnovio svoju energiju i elan, jer tijelo ima svoje pravo.

Učenik koji je radin, kako u školi tako i kod kuće, ozbiljno shvata svoje životne obaveze i ukoliko ne daje tijelu odmora, neće moći takav tempo dugo izdržati. Začas će osjetiti umor i dosadu. Meðutim, ako da sebi oduška i u svom životu bude imao trenutke odmora i lagane zabave, osvježit će svoj duh i dati mu poleta.
Islam je prirodna vjera, uravnotežava čovjekov duh izmeðu ozbiljnosti i igre, umora i odmora, blagosti i odlučnosti, nježnosti i žestine,  postižući ono najbolje u tome.

Istina i u šali

Našaliti se u govoru, igrati se sa prijateljima jeste ono što zajedničkom životu daje lijep osjećaj u kojem duše uživaju i u čijem okrilju osjećaju slast sreće. Islam tu uvjetuje da se ne izlazi iz okvira stvarnosti, te da se ne prelazi ima granica. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je upitan: « O Allahov Poslaniče, ti se sa nama šališ?!» Odgovorio je: «Da, ali i tada govorim samo istinu.»
Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, se našalio sa Enesom , radijallahu anhu, kada ga je dozvao: «O ti koji imaš dva uha!» Meðutim, ono što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao nije bila laž.
Jedna starica je došla kod Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem, tražeći od njega da moli Allaha da je uvede u Džennet. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, joj je rakao: «O majko tog i tog, zar nisi znala da starice neće ući u Džennet.» Ona se okrenula i počela plakati. Tada je Poslanik rekao: «Recite joj da kada bude ulazila u Džennet neće biti starica.»
Sve ovo što je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, rekao nije izišlo iz okvira istine, meðutim, ipak se našalio i oraspoložio ove osobe.
Meðutim, nije pohvalno stalno se šaliti ili pretjerivati u tome, jer to čovjeka odvraća od obaveza, kako ovosvjetskih, tako i onosvjetskih. Isto tako, ponekad takvo ponašanje vrijeða ljude, umanjuje vrijednost i poštovanje i završava sa neprimjerenošću. U tom kontekstu i jeste zabrana koja se navodi u hadisu: «Ne omalovažavaj svoga brata i ne zbijaj šalu s njim.»
Šala ima svoje granice koje se ne smiju preći kako ne bismo uvrijedili svoga prijatelja, rastužili ga ili mu nanijeli bol na bilo koji drugi način. Svaka šala koja ne završava na laganim riječima, uravnoteženim izrazima ili prelazi u fizičku šalu izlazeći iz okvira normalnog, jeste samo pokuðeno igranje.
Nekada se učenik, u prijatnoj atmosferi,  našali sa svojim prijateljem što izblijedi sliku njihova prijateljstva. Sve počne igrom, malo se rukama pokoškaju, izgleda kao šala, ali završi svaðom ili sukobom.
Poput ovoga je i da učini neki postupak, kojim se želi našaliti, meðutim, takav gest vrijeða i ljuti, kao da mu sakrije knjigu, 'posudi' nešto od njegovih stvari, i to mu ne vrati dok ovaj ne bude dugo tražio i nakon što na njemu primijeti tugu i zabrinutost onda mu vrati. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, u jednom hadisu veli: «Neka niko ne uzima stvari svoga prijatelja u igri niti ozbiljno.» Igra je ovdje da mu nešto sklone želeći ga rastužiti a zatim ga obraduje tako što mu to vrati, a ozbiljno je ako mu to uzme u šali, meðutim, više mu to ne vrati.

Uvredljive riječi

Ponekad, uviðajući stanje druge osobe, riječima pažljivo dodirujemo njene osjećaje, ne vrijeðajući je, što stvara prijateljstvo i ljubav. Enes, radijallahu anhu, kaže da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, jednom, sa nekom od svojih žena, bio na putovanju. Njih je usluživao jedan sluga koji se zvao Endžeše. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, mu se obratio riječima: Polahko, Endžeše, budi pažljiv sa staklom (čašama), misleći na žene. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, se poslužio riječima koje, da je izgovorio neko od nas, vjerovatno bi bio kritikovan. Deve bi se tjerale da požure tako što bi se izgovarale odreðene pjesme. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, je savjetovao tim riječima tog  slugu kako ne bi tjerao deve da požure kako žene ne bi spale sa deva i 'polomile se', te ih je nazvao 'staklenim čašama'. Ove riječi su blage i lijepe, pune metaforike, meðutim, Ebu Kulabe je uvidio da kada bi ove riječi rekao neko drugi, a ne Poslanik, bile bi uvredljive.

Osmijeh

Osmijeh na licu kod susreta sa prijateljem i lijep odnos prema njima daje životu jednu posebnu ljepotu, kada izražavamo svoje prijateljstvo prema nekome i radost što smo ga sreli, a uz to je svakako i islamski propis koji razbija neraspoloženje i unosi toplinu.
A mrgoðenje učini i cijeli život mrgodnim unoseći meðu ljude otuðenost, narušavajući meðusobne odnose. Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, kada bi se susreo sa nekim bio bi nasmijana lica. Džerir b. Abdullah kaže: «Poslanik,sallallahu alejhi ve sellem, me nikada nije vidio a da me nije dočekao sa osmijehom.»

Smijeh

Nešto izražajnije do osmjeha je smijeh. Osmijeh biva samo izrazom na licu, bez glasa, dok onoga ko se nasmije može  čuti onaj ko je blizu njega. Smijeh je svakako i osobenost svakog čovjeka, i uzroci mu mogu biti različiti. Meðutim, i kada se smijemo ne bismo smjeli prelaziti mjeru, jer i Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, se smijao ali umjereno. Nasmijao se jednom prilikom dok su mu žene mnogo zahtijevale i ispoljavala razna htijenja, a kada je ušao Omer, radijallahu anhu, kod njega sakrile su se. Takoðer, se nasmijao čovjeku koji nije imao ništa čime bi iskupio svoj prekršaj koji je počinio u ramazanu dok je postio, nego mu je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, dao nešto hurmi da ih podijeli kao sadaku siromasima. Na to je ovaj rekao: «O Allahov Poslaniče, ja ne znam nikog u Medini da je siromašniji od mene.» Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, se tom prilikom nasmijao da su mu se ugledali kutnjaci.
Meðutim, kada se radi o pretjeranom i učestalom smijehu to svakako nije uredu. U vezi s tim dolazi zabrana u hadisu u kojem stoji: «Nemojte se mnogo smijati, jer mnogo smijeha umrtvi srce.»