Hatib: Nezim Halilović Muderris

Braćo i sestre u islamu! Danas sam hutbu naslovio sa Razmišljamo li o kaburima - našim slijedećim kućama. Na početku hutbe podsjećam sebe i vas na Suru Et-Tekasur (Nadmetanje), u kojoj Allah, subhanehu ve te’ala, kaže: Zaokuplja vas nastojanje da što imućniji budete,(1) sve dok kabure ne naselite!(2) A ne valja tako,saznaćete svakako!(3) I još jednom, ne valja tako, saznaćete svakako!(4) Ne valja tako,neka znate pouzdano,(5) džehennem ćete vidjeti jasno!(6) I još jednom, doista će te ga vidjeti očigledno!(7) Zatim ćete toga Dana za sladak život biti pitani sigurno!(8)

Hatib: Nezim Halilović Muderris

Braćo i sestre u islamu! Danas  hutbu sam naslovio sa Dova mu'mina se ne odbija. Dova je braćo i sestre moramo priznati, nepoznanica velikog broja nas, a veoma nam je potrebna, jer je dova naš snažan oslonac, pogotovo ako imamo na umu da se dova onih kojima je učinjeno nasilje ne odbija, a nama Bošnjacima je učinjena velika nepravda i nad nama je počinjen stravičan zločin i nasilje. Zato, ne škrtarimo sa našim dovama, a naš Gospodar Kojem upućujemo dove je Svemoćan i On nas neće ostaviti uskraćenim i poniženim!

Priredio: Hasan K.

Osnovnim islamskim obilježjima, kako muslimana u svijetu, tako i kod nas, smatra se učenje ezana i ikameta na desno i na lijevo uho novorođenčeta. Ovaj postupak je praksa muslimana dugi niz stoljeća. Gotovo da nema islamske knjige koja govori o propisima koji se vezuju za novorođenčad a da se u njoj ne tretira ovo pitanje. U hadiskim zbirkama nalaze se predaje koje podupiru ovu praksu.

Međutim, općepoznato je da svi hadisi koje su učenjaci zabilježili u svojim djelima nisu vjerodostojni, a na slabost određenih hadisa učenjaci su ukazivali i sami. Nekada učenjak, ili više njih, određeni hadis ocijeni kao vjerodostojan, međutim detaljnijom provjerom hadiskih kritičara, iz narednih generacija, ispostavi se da su pogriješili u idžtihadu i da je dotični hadis slab.

Piše: Mr. Semir Imamović

Kebša, kći Ka'ba ibn Malika, radijallahu 'anha, pripovijeda: "Posjetio me je Ebu Katade i ja sam mu poljevala vodu za abdesta. U to dođe mačka i poče da pije. On joj primače posudu i ona se napi. Vidjevši me da ga posmatram", veli Kebša, "on reče: 'Čudiš se kćerko moga brata (po vjeri)?'- 'Da', rekoh. A on reče: Poslanik, sallallahu 'alejhi ve sellem, je kazao za mačku: ''Ona nije nečista, ona vas često obilazi i kreće se među vama.''

Piše: Mr. Hakija Kanurić

Oglašavanje smrti u sredstvima javnog informiranja i putem ozvučenja na munarama: Postoje predaje koje ukazuju na propisanost oglašavanja smrti određene osobe, ali isto tako postoje i druge predaje koje ukazuju na zabranu. Uzimajući u obzir i jedne i druge predaje, učenjaci su zaključili da postoje propisani, pokuđeni i zabranjeni načini oglašavanja smrti. Prije detaljnijeg govora o propisu oglašavanja smrti, navest ću hadise koje učenjaci navode kao dokaze u okviru ove teme:

Ebu Hurejre, radijallahu anhu, prenosi da je Poslanik, sallallahu alejhi ve sellem, oglasio smrt Nedžašije na dan kada je umro, te je izašao sa svojim ashabima na mjesto gdje se klanjaju dženaze i klanjao mu dženazu donoseći četiri tekbira. (Buharija, br. 1245 i Muslim, br. 951)

Priredio: Sead Kumro

Zaborav je suprotan pamćenju i sjećanju. Zaborav je zapostavljanje onoga što je čovjek naučio, bilo zbog slabosti srca ili zbog nemara. Vrste zaborava: 1.Zaborav na samog sebe: Kaže Allah: ''I ne budite kao oni koji su zaboravili Allaha, pa je On učinio da sami sebe zaborave, to su pravi grješnici.'' (Prijevod značenja El-Hašr, 19) Riječi ''...koji su zaboravili Allaha'' mogu značiti da su zaboravili prava koja Allah ima ili da su zaboravili na Allahovu kaznu kada su griješili. Kaže Ibn Kesir u svome Tefsiru: ''Ne zaboravite spominjanje Allaha da On ne bi učinio da zaboravite činjenje dobrih djela koja bi vam koristila u obećanom danu.'' (Vidjeti: Tefsir Ibn Kesir, 8/110)

Priredio: Sead ef. Jasavić

Šejhul-islam Ibnu Tejmijje rhm., u djelu „Medžmu'ul-Fetava“, 3/282-288., kaže slijedeće: „Nije dozvoljeno protekfiriti muslimana zbog grijeha kojeg je počinio, ili zbog neke greške koja se nađe pri njemu – kao što su mes'ele/pitanja u vezi kojih je došlo do razilaženja međ' sljedbenicima kible. Allah dž.š., kaže: „Poslanik vjeruje u ono što mu se objavljuje od Gospodara njegova, a i vjernici – svaki od njih vjeruje u Allaha, i meleke Njegove, i knjige Njegove, i poslanike Njegove: "Ne pravimo razlike između i jednog od poslanika Njegovih." I govore: "Čujemo i pokoravamo se; oprosti nam, Gospodaru naš; tebi ćemo se vratiti." (2:285.)

U Sahihu stoji da se Allah dž.š., već odazvao ovoj dovi, i da je vjernicima već oprostio greške!

Priredio: Sead ef. Jasavić

Poslanik s.a.w.s., je rekao: „Ko oživi neki lijepi islamski sunnet imaće nagradu za to kao i nagradu svih onih koji po njemu budu postupali, bez da će se njima umanjiti nagrada, a ko u islamu oživi neku ružnu praksu, snosiće njen grijeh, kao i grijeh svih onih koji po tome budu postupali, bez da će im se umanjiti kazna!“ (Sahih Muslim, br.1017.; Sunen Nesa'i, br.2554.; Musned Ahmed b. Hanbel, br.19179.; Sahih Ibnu Hibban, br.3308.; Musned Tajalisi, br.670.)

َالَ رَسُولُ اللَّهِ -صلى الله عليه وسلم- « مَنْ سَنَّ فِى الإِسْلاَمِ سُنَّةً حَسَنَةً فَلَهُ أَجْرُهَا وَأَجْرُ مَنْ عَمِلَ بِهَا بَعْدَهُ مِنْ غَيْرِ أَنْ يَنْقُصَ مِنْ أُجُورِهِمْ شَىْءٌ وَمَنْ سَنَّ فِى الإِسْلاَمِ سُنَّةً سَيِّئَةً كَانَ عَلَيْهِ وِزْرُهَا وَوِزْرُ مَنْ عَمِلَ بِهَا مِنْ بَعْدِهِ مِنْ غَيْرِ أَنْ يَنْقُصَ مِنْ أَوْزَارِهِمْ شَىْءٌ » Značenje ovog hadisa nam ukratko pojašnjava sljedeći hadis:

Piše: Šejh dr. Jahja b. Ibrahim el-Jahja Preveo i prilagodio: Mithad R. Ćeman

Kada se dogode smutnje svako pokaže svoj stav i pojave se razne priče koje pomute shvatanja ljudi. Mnogi zalaze u ono što ih se ne tiče kontradiktorno tumačeći dogaðaje. Tada se kod mnogih pojavi smjelost da govore protiv istine, pa nitkovići zastupaju interese društva. Umiješa se strah i samoljublje sa tumačenjima povoda i posljedica smutnje, što neki koriste za obračune sa drugima.

Tako sebe dovode u težak položaj kojim ih Allaha, dž.š., ne obavezuje, i ne mogu podnijeti njegov teret. Nestručni za takvu problematiku izdaju fetve i smjelo govore o ispravnosti ili pogrešnosti stava ili mišljenja, zaboravljajući ili ne znajući riječi Allahovog  Poslanika, s.a.v.s.: "Najsmjeliji od vas u izdavanju fetvi, najsmjeliji su za Džehennem." (Hadis bilježi Darimi u svom Sunenu od Abdullaha ibn Džafera, r.a., br. 159. Hadis je mursel, tj. prekinutog lanca izmeðu tabiina i Poslanika, sallallahu alejhi ve sellem.)

Autor: šejh Mahmud Muhammed el-Haznedar Prijevod: Sead ef. Jasavić

Pod riječju dobrota mislimo na dobrotu i čistoću duše i blagost srca... i ovo svojstvo izgraðuje se kod jednog čovjeka samo sa intenzivnim čišćenjem svoje duše, što se kasnije vidno odražava i na ponašanje samog čovjeka: bratstvo, opraštanje, smirenost, držanje riječi...

Primjetno je da se oni kojima nedostaje ova osobina i ovaj ahlak odaju raznim vrstama zla, prevarama i spletkama, kao i neprestanom lošem mišljenju i sumnjičenju drugih ljudi!

Riječ "el-tib" u arapskom jeziku znači: čistoća, očišćenost, dobrota, poštenje i čednost, lahkoća i nježnost, velika bezbjednost i dobrota, kao i neimanje štetnosti, pokvarenosti i varanja pri sebi... (Pogledaj: Lisanul-'areb, T-J-B, 1/563.)

Piše: Mr. Hakija Kanurić

"A zašto oni ne razmisle o Kur'anu? Da je on od nekog drugog, a ne od Allaha, sigurno bi u njemu našli mnoge proturječnosti." (En-Nisa, 82)U narednim redovima navedeno je nekoliko kur'anskih ajeta u kojima Uzvišeni Allah obavještava o događajima u budućnosti, koji su se nakon toga ostvarili baš kao što je najavljeno. Rekao je Uzvišeni Allah: "Elif-lam-mim. Bizantinci su pobijeđeni, u susjednoj zemlji, ali oni će poslije poraza svoga sigurno pobijediti, za nekoliko godina. Allahova je odluka prije i kasnije, i tada će se vjernici radovati, pobjedi od Allaha, On pobjedu daje kome hoće. On je Silan i Samilostan." (Er-Rum, 1-5)
Ovi ajeti objavljeni su nakon što su Perzijanci žestoko porazili Bizantince (Rimljane) tako da se njihov kralj morao povući daleko u unutrašnjost svoje imperije. Ashabi su priželjkivali pobjedu Rimljana jer su oni kršćani, sljedbenici Knjige, a Kurejšije su priželjkivali pobjedu Perzijanaca jer su oni obožavali kipove poput njih, nije im objavljena knjiga i ne vjeruju u proživljenje nakon smrti. 

Prevela: Enesa Hotić-Dizdarević

Osnova svakog liječenja je Kur'an, kao primarno sredstvo, a zatim se pristupa ostalim medikamentima. Ovaj princip se primjenjuje na sve vrste bolesti, kako psihičke tako i na one fizičke. Neki vjeruju da osobe čija je bolest tjelesna treba da idu u bolnice radi izlječenja, dok bi oni koji su psihički oboljeli, pomoć trebali potražiti u psihijatrijskim ordinacijama, a tek bi duševnim bolesnicima lijek trebao biti u Kur'anu. Na osnovu čega li su oni napravili ovu podjelu? Kur'an je lijek bolesnim srcima, kao i vitalnost ljudskim tijelima. Rekao je Uzvišeni Allah: "Mi objavljujemo u Kur'anu ono što je izlječenje i milost vjernicima, a nevjernicima on samo povećava propast." (El-Isra, 82)

Piše: Mr. Hakija Kanurić

Islamski pravnici su uobičajili da u poglavlju o dženaza-namazu tretiraju sva pitanja vezana za tijelo umrlog, stoga je prikladno ovom prilikom progovoriti o propisu obdukcije sa šerijatskog aspekta. Obdukcija ili autopsija je medicinska procedura koja podrazumijeva otvaranje i seciranje mrtvog tijela radi proučavanja ili utvrđivanja uzroka i procjene svake bolesti ili ozljede kojoj je eventualno umrla osoba bila izložena, a isto tako ima i edukativnu ulogu u spoznaji uzroka nastanka i razvoja bolesti. Medicinski specijalisti koji izvode obdukciju zovu se patolozi.

Ova znanost poznata je od davnina, a islamski učenjaci, poput Ibn Džema' el-Kenania, Dželaluddina es-Sujutija i Hasana Atarile, autori su vrijednih dijela u toj oblasti. Ponekad i islamski pravnici koriste konstatacije patologa u svrhu pojašnjenja fikhskog propisa. Tako naprimjer, neki pravnici smatraju da stavljanje surme u oči kvari post, a svoj stav obrazlažu tvrdnjom patologa da između oka i grla postoji spoj.

Po povratku Usamine vojske u Medinu, Ebu Bekr im naredi da ostanu u Medini i da se odmore. On krenu prema mjestu Zul Kissa u kome je ostavio Nuamana b. Mukareba. Utabori se u tom mjestu i pozva sve one koji su ostali u islamu da mu se pridruže na tom mjen stu. Ljudi iz Meke, Taifa i s drugih krajeva Arabljanskog poluostrva koji su ostali vjerni islamu počeše pristizati u Zul Kissu. Ebu Bekr užurbano poče pripremati vojsku. Čim bi opremio jedan dio vojske, poslao bi ga da pokori jedan dio odmetnika. I tako sve dok nije oforn mio i pokrenuo dvanaest vojski. 

Prva vojna jedinica bila je pod zapovjedništvom Halida b. Velin da elnMahzumija, poznatog i kao Isukana Allahova sablja. Poslao ga je prema Tulejhi b. Huvejlidu elnEsdijju. Tulejha je predstavljao opan snost za muslimane, jer je oko sebe okupio nekoliko plemena, bio je veoma blizu Medine, bliži od plemena Benu Hanife i lažnog poslanin ka Esveda elnAnsija iz Jemena. Opasnost od njegovog napada bila je realna i očekivana.

Ebu Bekr, r.a., smatrao je odmetnicima od islama one ljude koji su odbijali dati zekat, bez obzira na to što su u isto vrijeme svjedočili da nema drugog božanstva osim Allaha i da je Muhammed, s.a.v.s., Allahov rob i Allahov poslanik, što su obavljali namaz i postili ramazan. Nije pravio razliku između onih koji ne prihvataju jedan dio islama i onih koji su potpuno odbacivali islam kao vjeru. Svako ko odbije prihvatiti nešto što je svim muslimanima poznato i oko čega ne postoji nikakvo razilaženje - niječe islam i smatra se odmetnikom od vjere. Ebu Bekr, r.a., naređuje da se takvi kazne vatrom, a žene da im se odvedu u roblje. Nastali problem se ogledao u odmetništvu, a ne u laganom skretanju od islamskog učenja. Ovdje se nije radilo o problemu različite inerpretacije islama.

Hatib: Nezim Halilović Muderris

Braćo i sestre u islamu! Danas hutbu sam naslovio sa "Mudri Lukman savjetuje svoga sina". Oporuka o kojoj je riječ i koja je satkana kroz Kur'anske ajete iz Sure Lukman je do kraja jasna, životna i dovoljna za roditelja koji zna razlikovati trajnu od prolazne  vrijednosti. Neka savjeti mudrog Lukmana naðu mjesta u našim srcima i životima i neka savjeti našoj djeci budu u okvirima Lukmanovih savjeta!
Allah dž.š. u 12. ajetu Sure Lukman kaže: 

«A Mi smo Lukmanu mudrost darovali: «Budi zahvalan Allahu! Ko je zahvalan, čini to u svoju korist, a ko je nezahvalan – pa, Allah je, zaista neovisan i hvale dostojan.» (Suretu Lukman: 12)

Hatib: Nezim Halilović Muderris

"Trgovci – bojte se Allaha"! Za istu sam se opredijelio u vremenu u kojem je sve više trgovaca, koji zakidaju i varaju kupce, te u svojim trgovačkim poslovima ne vode računa o halal i haram proizvodima.
Trgovina je je zanat kojim se ljudi bave od davnina, sa ciljem sticanja imetka. Trgovina je jedan od najboljih, najčasnijih i najlakših vidova zarade. Allah dž.š. je počastio mekansko pleme Kurejš sa trgovinom i on spominje njihova trgovačka putovanja u Jemen i Šam, pa kaže:

"Zbog navike Kurejšija,"(1) "navike njihove da zimi i ljeti (radi trgovine) putuju..." (Suretu Kurejš: 1-2)

Pripremio:  Amir Smajić, prof.

Danas, četrnaest stoljeća nakon vremena objave, čovječanstvo prolazi kroz etapu koja nije zabilježena u knjigama historije. Smutnje i razvrat nisu ostavile nijedan dom a da u njega nisu ušle. Kada je riječ o nevjernicima, danonoćno rade na širenju razvrata, i javno i tajno se bore protiv Gospodara svih svjetova. Mnogoboštvo, nevjerstvo, sihr, blud, homoseksualizam, silovanja, kamata, nepravda, ubistva, krađa i dr., svakodnevne su pojave u nevjerničkim državama. Milijarde raznih valuta se godišnje ulaže u naučna istraživanja samo da se dokaže da Bog ne postoji. Žele da kažu da je čovjek bog, ili pak, čovjekov razum: "Poslanici njihovi su govorili: 'Zar se može sumnjati u Allaha, Stvoritelja nebesa i Zemlje.'" (Prijevod značenja Ibrahim, 10)

Preveo: Haris Osmanagić

Uvod: Von Grunebaum kaže da “moderno muslimansko društvo kao cjelina, što je veoma žalosno, ne poznaje porijeklo, razvoj i dostinuća svoje civilizacije. Ovo nepoznavanje je,” nastavlja, “djelimično zbog defektivnog obrazovnog sistema, a djelimično zbog preovladavajućih problema “uklapanja” u ovom trenutku. Štaviše, naučne istraživačke metoda još uvijek nisu postale opće prihvaćene.” [1]

Ovaj zadnji iskaz za sobom povlači dvije interesantne stvari. Prva, očigledna: muslimansko društvo, kao cjelina, nema nikakve predstave o utjecaju koje je njegova civilizacija izvršila na moderni svijet, na modernu nauku i civilizaciju.